Znanstvena istraživanja mehanizma djelovanja akupunkture započela su prije četrdesetak godina. Nepobitni učinci akupunkture na organizam pacijenta jesu analgezija, sedacija (smirenje), poboljšanje homeostaze (dinamične ravnoteže organizma), stimulacija imunosnog sustava i pozitivni psihološki učinci.
Danas službena ili zapadna medicina akupunkturu prihvaća kao jednu od metoda takozvane komplementarne medicine (uz, primjerice, fitoaromaterapiju, kiropraktiku i zvukoterapiju).
Sve više otkrića iz područja biofizike, molekularne biologije i neuroanatomije novim detaljima dopunjuju sliku o učincima akupunkture na organizam. Primjerice, danas se pojam Qi na zapadu više ne smatra nužno energijom, nego funkcijom organizma najviše vezanom uz autonomni živčani sustav. Ubod igle je mikrotrauma koja za posljedice ima mikroupalu i neuroendokrini odgovor. Stvaranje takozvanog piezoelektričnog učinka između metalnog vrha igle i stanične membrane djeluje na statički elektricitet na površini stanica i na migraciju iona između stanica i međustanične tekućine.
Morfološke studije pronašle su specifičnosti u građi akupunkturnih točaka i tkiva ispod njih, pri čemu je uočena neuobičajeno povećana gustoća finih završetaka osjetnih živaca i krvožilnih spletova. Refleksni učinak površinske manipulacije iglama u koži na unutarnje organe pokušava se objasniti i embriološkim studijama, prema kojima se neki udaljeni dijelovi tijela razvijaju iz istih zametnih osnova.
Značajan i blagotvoran učinak akupunkturne terapije primjenjuje se kod sljedećih stanja:
- sportske ozljede,
- reumatoidni artritis,
- stres i kronični umor,
- anksioznost, depresija, nesanica,
- menstrualna bol (dismenoreja),
- migrenske glavobolje,
- mučnina u trudnoći,
- pomoć u terapiji neplodnosti,
- ojačavanje imunološkog sustava,
- upravljanje kroničnom boli.
Ipak, nužno je svakom pacijentu nedvojbeno izložiti kako akupunktura nije čarobna, a još manje svemoguća terapija. Kao i svaki drugi način liječenja, postiže dobre rezultate samo u slučajevima gdje je na temelju dobroga dijagnostičkog postupka postavljena puna indikacija za njezinu primjenu, kako na temelju tradicionalne kineske medicine, tako i po principima suvremene medicinske znanosti. Treba naglasiti i to da se može primjenjivati sama ili, što je češće, u kombinaciji s drugim terapijama.
Tehnike akupunkture
U svakom ciklusu liječenja akupunkturom potreban je strogo individualan pristup svakom pacijentu. Prve zadaće akupunkturologa su dobro pregledati pacijenta, uzeti detaljnu anamnezu i proučiti svu dotadašnju medicinsku dokumentaciju. Nakon utvrđivanja problema, valja odabrati koje ćemo akupunkturne kanale aktivirati i kojom kombinacijom točaka. Zatim treba odrediti koliko će tretmana biti potrebno te eventualno odlučiti kad se nakon poboljšanja tretman treba ponoviti.
Postoji dvanaest parova simetričnih energetskih kanala ili meridijana koji pripadaju određenim organima te, uz njih, još osam izvanrednih. Kanali su u komunikaciji s površinom tijela na točno određenim mjestima – akupunkturnim točkama, čijom manipulacijom se može utjecati na protok energije – Qi.
Ubadanje iglom
Igle se brzim pokretom, gotovo bezbolno, postavljaju na dubinu od pola do pet centimetara, ovisno o lokalizaciji na tijelu, i ostaju ubodene najčešće od 15 do 30 minuta. Dobar učinak postavljene igle često nam vrlo brzo pokaže takozvani de qi fenomen – pojava crvenila oko mjesta uboda. Učinak se može pojačati i ručnom stimulacijom – brzim rotiranjem ubodene igle oko svoje osi.
Danas su u upotrebi tanke igle od nehrđajućeg željeza i različitih legura. Koriste se isključivo jednokratne sterilne igle, čime se u potpunosti izbjegava opasnost prijenosa zaraznih bolesti. Akupunkturna igla toliko je tanka da je njezin ubod slabiji od uboda komarca, a elastična je toliko da savijanjem nikako ne može puknuti.