Ukoliko se osjećate bespomoćno, razočarano i potpuno iscrpljeno, vjerojatnost je da ste na dobrom ste putu ka sindromu sagorijevanja (eng. Burnout syndrome).

Kako je? Kako si? “Oh, znate, zauzet!”

Ne mogu se sjetiti posljednji put kad sam čuo drukčiji odgovor od prijatelja ili voljene osobe koju nisam vidio neko vrijeme. “Zauzeto” je postalo naša nova norma koja zamjenjuje “dobro sam” kao odgovorom na to kako idu naši životi.

I tako dok odlučno ulažemo u svoje užurbane živote, neprimjetni veo polako se podiže zatomljujući našu kreativnost i vitalnost. Što više radimo, više mentalne težine, stresa i odgovornosti postavljamo na sebe dok to jednostavno više ne možemo podnijeti.

Burnout, sindromu sagorijevanja: simptomatična posljedica naših makinalnih užurbanih života.

Sindrom sagorijevanja [burnout] je više od dnevnog stresa kojega osjećamo na poslu, a koji može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice, s vremenom to čak može dovesti do težih somatskih poremećaja.

“Naziv burnout skovao je američki psiholog Herbert Freudenberger 70-ih godina 20. stoljeća. Tim nazivom opisivao je stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade u tzv. pomagačkim profesijama.”

Stipe Drmić dr.med., spec. psihijatar

Što je sindrom sagorijevanja (eng. Burnout syndrome)?

Sindrom sagorijevanja je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano pretjeranim i dugotrajnim stresom. Javlja se kada se osjećate preplavljeno poslom, emocionalno iscrpljeno i niste u stanju udovoljiti stalnim zahtjevima. Kada se stres nastavlja, počinjete gubiti interes i motivaciju zbog kojih ste preuzeli određenu ulogu.

Sindrom sagorijevanja [burnout] smanjuje produktivnost i troši energiju, potencirajući osjećaj bespomoćnosti, beznadnosti, ciničnosti i ogorčenja.

Negativni učinci sindroma sagorijevanja prelijevaju se na svako područje života – uključujući vaš dom, posao i društveni život. Sindrom sagorijevanja također može uzrokovati dugotrajne promjene na vašem tijelu koje vas čine podložnim bolestima poput prehlade i gripe. Zbog brojnih posljedica važno je odmah se suočiti sa sindromom sagorijevanja.

Prema Christini Maslach, profesorici psihologije na UC Berkley i kreatorici prvog široko prihvaćenog instrumenta za procjenu sindroma sagorijevanja – Maslach Burnout Inventory (MBI):

“Sagorijevanje je psihološki sindrom koji se pojavljuje kao prolongirani odgovor na kronične interpersonalne stresore na poslu, [koji rezultira] neumoljivom iscrpljenošću, osjećajem cinizma i odvojenosti od posla, te osjećajem neučinkovitosti i nedostatka postignuća.”

BURNOUT, sindrom sagorijevanja
Sindrom sagorijevanja [burnout] je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano stresom, a može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice.
Image: Ian Espinosa

Razumijevanje odakle potiče sindrom sagorijevanja [burnout]

Prvi korak u razumijevanju jest pogledati što ga uzrokuje. U svom radu “The Future of Burnout”, dr. Maslach i njezini kolege definirali su tri odvojene vrste sindroma sagorijevanja:

  1. Pojedinačno – smatra se ishodom čimbenika povezanih s pretjeranim negativnim stavom (repeticija negativnih misli)
    • Perfekcionističke tendencije; nikad ništa nije dovoljno dobro
    • Pesimistički pogled na sebe i svijet
    • Potreba da se kontrolira; nevoljkost za delegiranje drugima
    • Visoko postizanje, ličnost tipa A
  2. Međuljudsko – vidi se kao rezultat teških odnosa s drugima na poslu, poput šefa ili kolege
    • Previše rada, bez dovoljno vremena za druženje ili opuštanje
    • Nedostatak bliskih, podržavajućih odnosa
    • Preuzimanje previše odgovornosti, bez dovoljno pomoći od drugih
    • Ne dobivanje dovoljno sna
  3. Organizacijsko – promatra se kao neusklađenost osobe i posla
    • Osjećaj male ili nikakve kontrolu nad svojim poslom
    • Nedostatak priznanja ili nagrade za dobro djelo
    • Nejasna ili pretjerano zahtjevna očekivanja za posao
    • Obavljajte posao koji je monoton ili nezahtjevan
    • Rad u kaotičnom ili poslu sa velikim pritiskom

Iako ove klasifikacije neće promijeniti učinke sindroma sagorijevanja, one su prvi trag u razumijevanju koji su najveći stresori u našem životu.

Živčanost, perfekcionizam i samokritična priroda mogu dovesti do pojedinačnog izgaranja, dok bavljenje agresivnim ili nepravednim šefom može uzrokovati interpersonalno ili organizacijsko sagorijevanje.

Što više razumijemo odakle potiče sindrom, to je veća šansa da ga razoružamo.

Zamka današnjice je što glorificiramo stres; to je jedna od stvari koja tjera ljude da budu tihi i zatvoreni zbog nekih od stresora s kojima su suočeni jer ne žele da ih se gleda kao da ne daju najbolje od sebe.

Ako mislite da možda bolujete od sindroma sagorijevanja ili da ste na rubu sagorijevanja, evo nekoliko pokazatelja koje je dr. Maslack identificirala u svom popisu:

Kronični umor i fizička i emocionalna iscrpljenost

Sindrom sagorijevanja i depresija dijele mnoge iste simptome. U stvari, ako ostane bez nadzora, sagorijevanje se brzo može razviti u kroničnu depresiju infiltrirajući se u sve aspekte vašeg života.

Jedan od glavnih znakova sagorijevanja (i depresije) u ranoj fazi je osjećaj iscrpljenosti, bez olakšanja na vidiku. Dok se svi umorimo, stalan umor povezan sa sindromom sagorijevanja sasvim je drugačija zvijer.

Postavite sebi sljedeća pitanja:

  • Da li se probudim umorna čak i ako odem rano u krevet?
  • Krećem li se sporije nego obično i treba li mi dulje da se pripremim i napustim kuću?
  • Osjećaju li se čak i mali zadatci kao da uzimaju više energije nego što si mogu priuštiti?
  • Plašim li se onoga što me čeka danas i sutra?

Ova vrsta mentalne iscrpljenosti može se očitovati i fizički, s povećanom podložnošću na prehlade, gripu, mučninu i glavobolju.

Naravno, uvijek biste trebali posjetiti liječnika ako su takvi tjelesni simptomi uzastopni, no budite svjesni da nisu samo mikrobi ili infekcije zadužene za to stanje.

Cinizam i odvojenost

Jedino je prolaziti kroz razdoblje na poslu gdje se osjećate demotivirano, to je čak i prirodno. Ali ako taj osjećaj ustraje, gdje opstaje čak i tijekom vremena s prijateljima i obitelji ili ste preokupirani mislima o tome kako uopće možete pobjeći od posla i projekata, to je glavna crvena zastava koju možda shvatiti kao signal ranog sagorijevanja.

Uz to, sindrom sagorijevanja može dovesti do pojačanog pesimizma, smanjuje se povjerenje  u suradnike, prijatelje i obitelji. Izdvajate se iz okoline i ponašate se antisocijalno, također, prisutan je sveopći osjećaja nepovezanosti s ljudima i okolinom.

Evo nekoliko znakova na koje obratite pažnju:

  • Brže se ljutite i manje ste strpljivi spram onih s kojima radite.
  • Redovito otvarate bolovanje.
  • Ne odlazite na zabave ili događaja kojima ste se nekoć radovali.

Osjećaj neučinkovitosti i nedostatak postignuća

Nakon što sindrom sagorijevanja dostigne određenu razinu, sigurno će utjecati na vaš rad i na to kako doživljavate vlastitu vrijednost na radnom mjestu.

Mogli biste početi osjećati apatiju, bespomoćnost, pa čak i beznađe i neprestano se pitati: “U čemu je smisao?”

To može dovesti do osjećaja neučinkovitosti i beskorisnosti, pa čak i frustracije i bijesa zbog vašeg nedostatka produktivnosti. Ako se osjećate kao da veslate u mjestu, vjerojatno ćete se suočiti s ozbiljnim sindromom sagorijevanja.


Znakovi i simptomi sindroma sagorijevanja [burnout]

Sindrom sagorijevanja i depresija dijele mnoge iste simptome. S druge strane neki simptomi razlikuju se od onih u depresiji. U sindromu sagorijevanja prisutno je otuđenje od posla, a u depresiji se negativne misli i osjećaji javljaju u svim sferama života. No ako ostane bez nadzora, sindrom sagorijevanja se brzo može razviti u kroničnu depresiju i početi prodirati u sve aspekte života.

Sindrom sagorijevanja [burnout] je postupan proces. To se ne događa preko noći, a može vam se kriomice podvući pod kožu. Znakovi i simptomi u početku su suptilni, ali postaju ozbiljniji kako vrijeme prolazi. Zamislite rane simptome kao crvene zastavice, ako obratite pažnju i adekvatno ih adresirate, možete spriječiti veliki slom, no ako ih ignorirate, na kraju ćete izgorjeti.

U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir da simptomi koji nastaju kao posljedica sindroma sagorijevanja mogu se javiti i u drugim psihičkim i psihosomatskim poremećajima kao što su depresija, anksiozna stanja ili u sindromu kroničnog umora. Umor i iscrpljenost se mogu javiti kao posljedica i kod nekih somatskih stanja kao npr. kod anemije.

Faze sindroma sagorijevanja

Faza medenog mjeseca. Posao vas veseli, ispunjeni ste entuzijazmom, osjećate se ispunjeno, nijedan zadatak vam nije pretežak.

Realnost. Uočavate da ipak nije sve tako savršeno, šef vam postavlja sve više i sve teže zadatke. Vi se sve više trudite, radite napornije, razočarenje i frustracija postaju svakodnevica. Započinju ogovaranja i podmetanja na radnom mjestu, kući dolazite sve kasnije, a prekovremeni sati se ne plaćaju. Shvaćate da vas posao ne zadovoljava ni socijalno ni financijski.

Faza razočaranja. Upali ste u zatvoreni krug – postajete umorni i nervozni, naglo mršavite ili se debljate te imate problema sa spavanjem. Osjećate ljutnju i krivite druge za ono što vam se događa. Otvoreno počinjete biti kritični prema nadređenima i kolegama. Osjećate se bespomoćno. Anksioznost i depresija postaju dio vaše svakodnevnice, često ste bolesni.

Alarmna faza. Iscrpljeni ste, vaše mentalne i fizičke rezerve su potrošene. Imate osjećaj stalnog neuspjeha, gubite samopouzdanje i vjeru u sebe. Osjećate se nesposobnima da napravite bilo kakve promjene u svom životu. Ova faza je ozbiljna i ako ne potražite pomoć može ostaviti ozbiljne posljedice na vaše zdravlje. Život vam se sada čini poprilično besmislenim i osjećate konstantni očaj.

BURNOUT, sindrom sagorijevanja
Sindrom sagorijevanja i depresija dijele mnoge iste simptome. S druge strane neki simptomi razlikuju se od onih u depresiji. U sindromu sagorijevanja prisutno je otuđenje od posla, a u depresiji se negativne misli i osjećaji javljaju u svim sferama života.
Image: Nik Shuliahin

Koja je razlika između depresije i sindroma sagorijevanja [burnout]?

Dio simptoma preklapa se sa simptomima depresivnog poremećaja:

  • osjećaj iscrpljenosti,
  • sniženo raspoloženje te
  • smanjena učinkovitost.

Zbog sličnosti simptoma neke osobe mogu biti dijagnosticirane kao sindrom sagorijevanja dok zapravo boluju od depresije. Zbog toga treba biti na oprezu i ne postavljati dijagnozu prebrzo kako ne bi izostalo adekvatno liječenje. Kad bi osobi preporučili odmor i kratkotrajno bolovanje, to bi pomoglo u oporavku osobe sa sindromom sagorijevanja, a kod osobe koja boluje od depresije bi izostalo adekvatno psihoterapijsko i psihofarmakološko liječenje.

S druge strane neki simptomi sindroma sagorijevanja razlikuju se od onih u depresiji. U sindromu sagorijevanja prisutno je otuđenje od posla, a u depresiji se negativne misli i osjećaji javljaju u svim sferama života.

Tipični simptomi depresije koje ne nalazimo u sindromu sagorijevanja su:

  • nisko samopouzdanje i samopoštovanje,
  • beznađe te
  • suicidalne ideacije i porivi.

Tri glavne skupine simptoma

  1. Emocionalna iscrpljenost gdje se osoba osjeća iscijeđeno i prazno, preopterećeno, prisutan je osjećaj kroničnog umora uz osjećaj manjka energije. Mogu se javiti bolovi u trbuhu i probavne poteškoće.
  2. Otuđenje od aktivnosti povezanih s poslom: osoba doživljava svoj posao krajnje negativnim i frustrirajućim. Mogu razviti cinični stav prema radnom okružju i kolegama. Istovremeno se emocionalno isključuju i udaljuju od posla kojeg rade.
  3. Smanjena učinkovitost: sindrom sagorijevanja najčešće pogađa svakodnevne aktivnosti na poslu, kod kuće ili kod skrbi za članove obitelji. Osobe sa sindromom sagorijevanja su vrlo negativne prema svojim aktivnostima, teško se koncentriraju, ravnodušni su i smanjeno su kreativni.

Najčešći simptomi: iscrpljenost, nedostatak energije, stalni umor, poremećaji spavanja, smanjena učinkovitost, problemi s koncentracijom i pamćenjem, nesposobnost donošenja odluka, smanjena kreativnost i mašta.

Tjelesni simptomi: češće prehlade, napetost mišića, poremećaji spavanja, pulmonalni problemi, stezanje u prsima, vrtoglavica, želučane tegobe, glavobolja / migrena, bol u leđima, zujanje u ušima, seksualni problemi, znojenje, umor.

Ostali znakovi: ravnodušnost, razočaranje, sklonost plaču, nemir, gubitak empatije, cinizam, gubitak idealizma, gorčina, intimnost i / ili obiteljski problemi.


BURNOUT, sindrom sagorijevanja
Nakon što sindrom sagorijevanja dostigne određenu razinu, sigurno će utjecati na vaš rad i na to kako doživljavate vlastitu vrijednost na radnom mjestu.
Image: Danielle MacInnes

Vrijeme je za djelovanje

Bez obzira prepoznajete li znakove upozorenja ili ste već prošli prijelomnu točku, pokušavajući se progurati kroz iscrpljenost i nastaviti kao i dosada samo će uzrokovati daljnju emocionalnu i fizičku štetu. Sada je vrijeme za pauziranje i promjenu smjera učenjem kako si možete pomoći da prevladate ovo stanje i opet se osjećati zdravo i pozitivno.

Suočavanje sa sindromom sagorijevanja [burnout]:

  • Prepoznaj – pazi na upozoravajuće znakove sagorijevanja i uoči razliku između anksioznog poremećaja i depresije.
  • Obrni efekt – otklonite štetu tražeći podršku i adekvatnim upravljanjem stresom
  • Otpornost – izgradite svoju otpornost na stres vodeći računa o svom fizičkom i emocionalnom zdravlju

Strategije prevencije sindroma sagorijevanja

Sindrom sagorijevanja je ako snažna oluja. Stoga što možemo učiniti da ublažimo, zaustavimo i oporavimo se od štetnih posljedica?

Kada sagorijevate, problemi izgledaju nepremostivo, sve izgleda tmurno i teško je prikupiti energiju za brigu o sebi samome, a kamoli poduzeti nešto kako biste si pomogli. No imate puno više autonomije nad stresom nego što to možda mislite. Poduzmite korake kako biste se riješili prekomjernog stresa i vratili svoj život u ravnotežu. Jedan od najučinkovitijih koraka je pružiti ruku drugima.

Društveni kontakt prirodni je lijek protiv stresa, a razgovor licem u lice s dobrim slušačem jedan je od najbržih načina za smirivanje živčanog sustava i oslobađanje od stresa. Osoba s kojom razgovarate ne mora biti u stanju “popraviti” vaše stresore; jednostavno moraju biti dobar slušatelj, netko tko će pažljivo slušati bez ometanja ili osude.

Srećom, sindrom profesionalnog stresa i sagorijevanja bile su vruće teme istraživanja posljednjih nekoliko desetljeća koja su polučila raznovrsnim strategijama i tehnikama koje dokazano pomažu u zaštiti razarajućih učinaka.

Smanjite stresore u vašem životu

Kad nam svakodnevni stresi postane uobičajeni, postoji veliki rizik od sindroma sagorijevanja.

“Biološki nismo stvoreni da bivamo u stanju visokog stresa duži period”, objasnila je Emma Seppala, direktorica znanosti u Stanfordskom centru za istraživanje i obrazovanje suosjećajan i altruizma. “Izgubili smo se u toj ideji da je jedini način da budemo produktivni u modu brže-brže-brže.”

Za početak potražite neke uobičajene stresore na poslu koji bi mogli dovesti do ozbiljnijeg problema. Pokušajte ih rano prepoznati i unesite promjene kako biste ih se oslobodili iz svakodnevnog života. Na primjer, ako stalno pratite zahtjevne rokove, možda ćete trebati smanjiti količinu posla koji obavljate ili zatražiti više vremena.

Ako se suočavate s konfliktima i nesigurnostima u zakazivanju, pokušajte stvoriti dnevni kalendar s prostorom za smisleni i produktivni rad kako biste bili sigurni da radite posao za koji ste vezani.

Riješite se digitalnog nereda

Zatrpani radni stol s hrpom papira i bilješki zamijenili smo virtualnim neredom. Prozor preglednika sa stotinama otvorenih kartica. Desktop je u potpunosti pokriven datotekama. Prepuni pretinac pristigle pošte. Zahvaljujući ovom pretjeranom skupljanju nije ni čudo što nam se nameće osjećaj da ništa ne stižemo.

Postoje dvije metode za postizanje digitalnog minimalizma:

  • Subtraktivni. Utišajte i uklonite bilo koji digitalni alat, aplikaciju na početnom zaslonu ili uslugu koja vam šalje obavijesti i dodaje samo one koji vam daju vrijednost.
  • Aditivni. U početku sve izbrišite i počnite ispočetka s fokusom na vrijednosti.

Google “Digital Wellbeing” kao i “Focused Time” izvrsni su alati za nadzor vašeg digitalnog vremena.

Koristite strategije da zaštitite svoje vrijeme

Prihvaćajući svaki zadatak i samo puniti kalendar obavezama osigurava brz put do sindroma sagorijevanja.

Misleći da se može odraditi više posla nego što je realno ubrzo rezultira frustracijom, jer na kraju dana se užasnemo kad vidimo koliko stvari nam se prenosi u sutrašnji već ionako prenapučen dan. Postavljanje granice se možda čini nemoguće, no ovdje je važno zadržati realnu perspektivnu svojih mogućnosti u odnosu na obijam / zahtjevnost posla.

No to je lakše reći nego napraviti stoga je dobro zaštiti vrijeme s kojim raspolažemo:

  • Planirajte svoj dan i dane u naprijed.
  • Odvojite vrijeme unutar radnog dana za posao bez prekida. Inzistirajte na ovom vremenu i budite beskompromisni sami sa sobom i svojom okolinom.
  • Optimizirajte (ograničite) svoje vrijeme na digitalnim medijima ukoliko je to sporedan rad.
  • Postavite vrijeme za odgovaranje. Npr. nije potrebno odmah odgovoriti na poštu, ta radnja se može odvijati u za to decidiranom vremenu.

Odmorite se i vježbajte “Produktivno odugovlačenje”

Umjesto da radne obaveze diktiraju vaš dan, zakažite “produktivno odugovlačene” radnje nevezanog sadržaja o poslu, npr. odlazak u šetnju, sastanak s prijateljem ili igranje sa djecom. U osnovi, bilo što što uključuje udaljenost od računala i posla. Na ovaj vrlo jednostavan način zadobiti će te autonomiju nad svojim vremenom i privatnim životom.

Prednosti odmora na ovaj način dobro su dokumentirane. Ne samo da nam trebaju stanke tijekom dana, već hodanje, posebno na otvorenom, ublažuje mentalni umor, pa čak pomaže da više spavate noću.

Unesite rituale u svoj život

Dok rutine dovode red i osjećaj kontinuiteta u dan, rituali mu dodaju osjećaj vrijednosti i pomažu nam ostati vjerni sebi samima, što je znatno narušeno sindromom sagorijevanja.

Rituali su kao sidrišta, uporišne točke, kroz koje prolazimo tokom dana. Ako primjećujete da ste blizu sindroma sagorijevanja, napravite trenutak za korak unatrag i stvorite rituale. To može biti 10 dubokih udaha i izdaha prije nego što započnete s novim zadatak ili 15 minuta hoda na kraju ručka.

“Svakodnevni rituali, posebno šetnje, čak i prisilni marševi po kvartu, mogu biti čvorovi za koje se držite kada ponestane užeta.” – Anne Lamott

Vježbanje kao prioritet

Iako je možda posljednja stvar koju osjećate kada imate sindrom sagorijevanja, vježbanje je snažan lijek za stres. To je također nešto što trenutno možete poboljšati raspoloženja.

Cilj vježbanja 30 minuta ili više dnevno ili razdvojiti to na kratke 10-minutne intervalne aktivnosti. 10 minutna šetnja može vam poboljšati raspoloženje na dva sata.

Ritmička vježba u kojoj pomičete i ruke i noge izuzetno su učinkovit način podizanja raspoloženja, povećanja energije, izoštravanja fokusa i opuštanja uma i tijela. Pokušajte sa šetanjem, trčanjem, treninzima s utezima, plivanjem, borilačkim vještinama ili čak plesom.

Da biste maksimalno olakšali stres, umjesto da se i dalje fokusirate na svoje misli, usredotočite se na svoje tijelo i na to kako se osjećate dok se krećete: osjećaj nogu kako udara o tlo, na primjer, ili vjetar na koži.


BURNOUT, sindrom sagorijevanja
Živčanost, perfekcionizam i samokritična priroda mogu dovesti do pojedinačnog izgaranja, dok bavljenje agresivnim ili nepravednim šefom može uzrokovati interpersonalno ili organizacijsko sagorijevanje.
Image: Jen Theodore

Kako se oporaviti nakon sindroma sagorijevanja

Izgaranje može u potpunosti promijeniti način na koji se osjećate prema životu i učiniti da vam prethodno postojanje izgleda kao san. Ali to nije beznadna situacija. Kada prepoznate ove simptome sindroma sagorijevanja, vrijeme je da vratite stvari u svoje ruke i vratite se zdravijem, sretnijem načinu života.

Iako ne postoji jednostavan, sveobuhvatan odgovor kada se radi o oporavku od sindroma sagorijevanja, postoje dokazane metode koje nam pomažu da povratimo autonomiju nad svojim osjećajima i počnemo pronalaziti radost i smisao u poslu koji obavljamo.

Prevencija kao prioritet

Oporavak započinje kada pružite prednost sebi i svom zdravlju nad radom i odnosima koji vas mogu dovesti do sindroma sagorijevanja. I dok će vam odmaranje i opuštanje uvijek biti idealno rješenje, postoje neke tehnike koje možete isprobati tijekom radnog tjedna:

Koristite tehniku svjesnog disanja. Pomoći će u smirivanju parasimpatičkog živčanog sustava, doprinijeti će smanjenju stresa kao i sveobuhvatnom opuštanju vas samih.

Napravite kratke, česte odmore od posla. Poželjne su 5 minutne pauze za svakih 25 minuta provedenih za vašim stolom ili na jednom zadatku (primjena ponavljajućih podsjetnika je od iznimne koristi). Iskoristite pauze za ponovno punjenje, isključenje iz rada kao i kratke vježbe kako biste se zaštitili od fizičke iscrpljenosti.

Bavite se ili više vremena provodite s hobijima izvan posla. Oni vam omogućuju uklanjanje pritiska, uklanjanje stresa i isključenje od posla, a može biti sve što želite, no od posebno korisno su oni koji uključuju bilo koji oblik vježbanja.

Postavite granice. Nemojte se prekomjerno opterećivati zadatcima i obavezama. Naučite kako reći “NE” zahtjevima nad vašim vremenom. Ako vam je ovo teško, podsjetite se da izreka “NE” omogućava da kažete “DA” obvezama koje želite preuzeti.

Odmarajte se od tehnologije. Svaki dan odredite vrijeme kad se potpuno isključite. Odložite prijenosno računalo, isključite telefon i prestanite provjeravati e-poštu.

Odvojite vrijeme za opuštanje. Tehnike opuštanja kao što su joga, meditacija i duboko disanje aktiviraju reakciju tijela opuštanja, stanje smirenosti koje je suprotno reakciji na stres.

Odmarajte se. Osjećaj umora može pogoršati sindrom sagorijevanja uzrokujući neracionalno razmišljanje. Budite “ZEN” u stresnim situacijama, tako što ćete se dobro naspavati.

Međutim, stjecanje novih navika nije lak zadatak. Počnite s malim stvarima i sjetite se “i sutra je novi dan”, ako danas niste uspjeli, prihvatite to bez osude i ogorčenja te sutra krenite ispočetka!

Često puta znamo izjaviti “eh… da sam to barem počeo raditi prije godinu dana, sada bi…” Pokušajte umjesto toga reći samome sebi “za godinu dana ću [vidjeti te i takve rezultate]”.

Sindrom sagorijevanja može se osjećati nepremostivim iskustvom. No to je znak nečega što treba popraviti, a ne doživotne kazne.
Shvaćajući što uzrokuje sindrom sagorijevanja [burnout], kako se manifestira u našem svakodnevnom životu i načine kako ga spriječiti, suzbiti i oporaviti od njega, možemo se obvezati za sretniji i zdraviji život na poslu i kod kuće.

Credits, adaptation:

Cover image: Ian Espinosa
Christina Maslach, Michael P. Leiter – Understanding the burnout experience
ZdravoBudi.hr – Burnout – sindrom sagorijevanja
RescueTime.com – How to deal with burnout syndrome
HelpGuide.org – Burnout Prevention and Treatment


1 Comment

Human electrical frequencies - ZEN SOUND · December 11, 2019 at 00:56

[…] cold. Of course, in practise this does not work for most of us because, being human, we experience stress and emotional challenges on a daily basis, which lower our body frequency. Hence, we need to raise our body frequency regularly/daily with […]

Comments are closed.