Samosabotaža, obrazac, kojega tako lako primjećujemo kod drugih, no kada se radi o nama jedino što imamo za ponuditi je hodogram opravdavanja i racionalizacija.
Kada potkopavamo svoj cilj, sposobnosti, ili čak dnevne navike kao što su dobro se naspavati, jesti zdravije, naprosto postavljamo preduvjete, ne namjerno ili svjesno, ali na način koji garantiraju neuspjeh. To je način kroz koji podržavamo svoju disfunkcionalnu hipotezu (ograničavajuće uvjerenje). Kada si kažemo “ja sam sam gubitnik”, na kraju dana javiti će osjećaj gratifikacije “barem sam u tome ispravan.” Podsvjesno se usuglašavamo kako je, ako niti jedno drugo, to područje života koje može kontrolirati, područje koje je poznato i tako ponavljamo ciklus. To radimo skroz habitalno, nesvjesni radimo odabire kroz dan koji će garantirati ishod nad kojima imamo kontrolu tj. koji će polučiti naviknutim rezultatom.
Dok smo u boci, teško je pročitati naljepnicu, no ukoliko se znamo iskreno saslušati ta ista opravdavanja nam mogu ukazati na etiketu koju smo prilijepili na bocu (obrazac ponašanja, uvjerenje). Unutar ZEN SOUND terapeutskog procesa učimo kako se jednostavno i duboko opustiti, što je važan preduvjet za daljnji rad na sebi. Lakše ćete tumačiti etikete, a opravdanja postati će učitelji i poticaji za daljnji razvoj.
Zašto je biti opušten toliko važan preduvjet?
Većina ljudi pokušava promijeniti svoj život, ili razviti novu naviku, kada su u izazovnoj situaciji, što je ujedno stanje kada su najmanje oportuni i otvoreni promijeniti se i čuti novu informaciju. Što neminovno rezultira usporenim razvojem pa čak i neuspjehom i tu se vraćamo na početak razgovora o samosabotaži, tj. o osjećaju kontrole nad poznatim u odnosu na nepoznate ishode i situacije, a tu se također susrećemo sa ograničavajućim uvjerenjima koja, ili smo sami nametnuli sebi ponavljanjem životnih hipoteza, ili smo ih usvojili usuglašavanjem što s društvenim programima i/ili autoritetima.
Ograničavajuće uvjerenje; je misao koju osoba gaji o sebi, ili svijetu, koja ograničava raspon djelovanja te osobe. Većinu vremena nismo ni svjesni istih jer potiču iz podsvijesti i očitavaju se tek kako neugodan osjećaj kada ih suočavamo sa novim načinom razmišljanja. Kada pričamo o samosabotaži, sustav vrijednosti prožet ograničavajućim uvjerenjima igra krucijalnu ulogu u ishodu željenog rezultata. I dok je ovo tek jedna apstraktna ekstrapolacija uvrženih obrazaca ponašanja, rekonstrukcija istih je vrlo praktična disciplina.
Što se događa kada si duboko opušten?
Naš mozak u stanju duboke opuštenosti ulazi u takozvano theta stanje, moždani valovi koji su spori i simptomatični stanju duboke meditacije. U takvom stanju prije svega imam osjećaj sigurnosti, no također imamo pristup većoj količini energije za izgradnju novih neuroloških veza koje definiraju novi obrazac, naviku. Meditacija i opuštenost su se u praksi pokazali kao jedan on efektivnijih alata promijene.
Carl G. Jung je to lijepo rekao, čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljajući svjetlost, već osvjetljavajući tamu. Ta tama su naši ustaljeni obrasci koje ne proživljavamo svjesno, ona je naše poricanje i nijekanje, ona je nedostatak hrabrosti i iskrenosti priznati si istinu.
Time rečeno koje korake možemo poduzeti sada?
Holistički pristup zdravlju danas uistinu postaje imperativ življenja, a važan dio zdravlja su podržavajući modeli ponašanja i upravo tu mnogi posustanu, to postane “preteško”, nemam dovoljno “vremena”, nisam “sposoban” i sl. Tako da jedan od prvih koraka je realno postaviti očekivanja nad sobom samim prije svega osvještavanjem svojih mogućnosti. Velike ciljeve razlomite u više manjih i vremenski dosežnijim. Čim to krenemo raditi hodogram naših sabotaža i ograničavajućih uvjerenja udarati će o vrata promjene i tražiti način da se potkradu u novonastalu situaciju. Osobni razvoj je ništa drugo do stremljenja ka boljoj verzije sebe samih od onoga što ste bili jučer.
Modeli koji nam pomažu u kvalitetnijem dešifriranju naših sabotaža:
- Vježbajte tehnike meditiranja i opuštanja.
- Dozvolite si dovoljno vremena i suosjećanja razumjeti što osjećamo i zašto to osjećamo.
- Podijelite svoje putovanje s voljenom osobom, obitelji ili prijateljem.
- Budite fizički aktivniji.
- Zabilježite svoje putovanje u obliku dnevnika.
- Nije bitno koliko, bitno je da je dosljedno.
Za kraj ću napraviti osobni osvrt. Stvarno najteži dio cijelog procesa je uopće ga započeti, moj osobni problem je bio s povjerenjem u proces da će polučiti rezultatima. Htio sam rezultat odmah i sada, i to sam htio panično. Proces sam započeo par puta, dok nisam shvatio da je i sutra novi dan te ako danas ne odradim korake koje sam si zadao sutra je novi početak, tako mi je svaki dan postao novi početak. To mi je pomoglo omekšati nestrpljivost kao i dozvoliti si razvijati se u osobnom tempu.
Dvije stvari su mi bile od krucijalne vrijednosti, pomogle su mi povratiti povjerenje u sebe samoga kao i dublje razumjeti svoje sabotaže i ograničavajuća uvjerenja:
- Preuzmi odgovornost za svoje postupke, ne kao osuda već kao osviještenje.
(Kada je vrećica čipsa prazna i prsti su vam masni priznajte si, ja sam pojeo ovaj čips i sljedeći puta ću istresi dio sadržaja u zdjelicu tako da ne pojedem sve, ovim postupkom će te preuzeti odgovornost i povratiti snagu, snagu odabira.) - Preuzmite odgovornost nad svojim mentalnim razgovorima.
(Preusmjerite svoje negativne misli u obliku osuda, svađa, internalizirane ljutnje i sl. ka realnom okruženju, nakon što ste osvijestili da ste u negativnom mentalnom slivu, na trenutak obratite pažnju na zeleno drvo koje je ispred vas, ili na pjesmu koja se u pozadini vrti, osjetite svoje tijelo prije i poslije i primijetite razliku.)
Budi spreman biti početnik svakog jutra.
Meister Eckhart
Naravno ovo je opsežna tema, no nadam se da sam vam barem dijelom razjasnio koji su pozadinski procesi naših sabotaža i kako ih razumijevanjem i ustrajnošću prevladati. Iznenaditi će te se koliko se više može naučiti iz neuspjeha ukoliko istom pristupamo sa suosjećanjem i nježnošću spram sebe samih.
Sretno na Vašem putovanju! Ne zaboravite uživati u cijelom procesu, taj dio sam savladao tek pred kraj putovanja, no može se to i ranije, samo se nemojte doživljavati previše osobno. Upravo naše “čudne” strane su one koje su najvrijednije. Dozvolite im da sjaje i budu primjer svima kojima treba poticaj biti barem malo “čudniji”.
U nastavku pročitajte:
Sindrom sagorijevanja
Terapija zvukom
